Pomisli u ponoć na mene, na nas..

Kako mi je bilo lepo sa njiim, Bože dragiii.. :$

Svaki najnežniji poljubac, najjači zagrljaj, da mi dah stane, dodiri od kojih se naježim su mi sve za šta živim. Sve za šta vredi živeti.

On je moj.
I ako zavoli drugu ostaće moj.
Prvi poljubac, prvo ”volim te”, prvo upoznavanje sa roditeljima, prva suza, proplakane noći zbog ljubomore..
On je moj, kažem vam. Iako zavoli neku drugu mene je prvu voleo i ja sam mu pokazala sve.

On je sladak u svemu. U svemu što radi. Najslađe stvorenje kojem ne mogu nikada da odolim.
Ta neobjašnjiva bliskost od prvog dana čini nas ovoliko posebnim, retkim..
Kako kaže čika Balaš: ”Retki nađu retke”..
Ne, ne žalim što ga nisam srela ranije. Sudbina je ovako htela. Našli smo se u pravo vreme.
Kažu da najbolje uvek dođe na kraju.. Eto, tu si, daleko najbolji od svih.


I jadni oni ljudi kojima za sreću trebaju skupe stvari. Pa se teše skupim parfemima, skupim putovanjima, luksuznim stvarima.. A meni, meni trebaju samo njegove oči, da me gledaju.
Taj pogled vredi više od svih para na svetu.

Plakala sam ja zbog mnogih, tekli su potoci suza.. Bilo je dana kada sam mislila da su me svi izdali i prodali.. oni najbliži.
Plakala sam i zbog njega.. Samo što su te suze bile drugačije, bile su to suze sreće.
Takve osećaje ne mogu da opišem.. Možete li da zamislite kolika je ta sreća bila?
Ne može to da se opiše.. jer, sreća se živi, ne opisuje se. Nikada.


Volela bih da si ovde.

 Ali, nisi.

Ti si tamo.

I to ‘tamo’ nema pojma koliko je srećno..♥

3 komentara

Komentariši