” Znaš, ja tebe pomalo ,,staromodno" volim.
Da se razumemo, "pomalo" staromodno, a previše volim.
Staromodno, mislim, kao što su voleli oni davni pesnici, čijoj se ljubavi divi današnjica koja nikada neće umeti tako voleti, niti će umeti da ih neko tako voli.
Staromodno, mislim, da te izvedem na kišu, bez kišobrana, i da se smejem dok se ljutiš, da ti predložim ples, da me pitaš ,,jesi li ti luda?!", a ja da te poljubim i kažem: ,,naravno da jesam, za tobom."
Staromodno, mislim, da te odvedem negde gde na miru možemo posmatrati nebo i tražiti crteže od zvezda na njemu i voditi ljubav pod njima.
Staromodno, mislim, da stvarno umrem ako te nema, da idem s tobom i na kraj sveta.
Staromodno, mislim, retko. ”