For all the joy you brought to my life.

Znam da sam proredila pisanje maksimalno moguće, i znam da sam rekla da to nikada neću uraditi. Mene je ovaj blog upotpunjavao, bio mi izduvni ventil da bar probam da iskažem količinu ljubavi koju osećam prema tebi. Ali to nikada nisam uspela. Mislim da ni uz pomoć svih sredstava i reči ovog sveta ne bih uspela.

Ti me činiš srećnom. Činiš da su sitnice bitne, jer i jesu. Onda kada grickas unutrašnji deo usne kada si ljut ili kada me nosiš na krkače. Kada mi praviš šejk ili girmasu kada me poljubiš u vrat a kapljice gorkog parfema ti ostanu na usnama. Kada mi pređeš rukom ovlaš preko leđa, pa se ja odmah namestim da me češkaš(i svaki put se isto zezneš). Kada mi sa smeškom miluješ lice gledajući me pravo u oči i apsolutno ništa ne kažeš.

Moja ljubav prema tebi raste i ispunjava svaki kutak mog tela. Uvek ćeš biti voljen do svemira. I kada ništa nemaš, i kada sve imaš.. to nikada neće moći niko da ti oduzme.

Komentariši